уторак, 23. јун 2015.

NEPOZNATI AUTOR


"Ležaćemo jedno pored drugog u nekom polumraku i pričati... Jako tiho i blisko... Dodirivaću te dok budeš govorio... Nežno... Samo jagodicama prstiju... Ispitivaću njima tvoje lice... Usne... Očne kapke... Vrhove ušiju i onaj deo tačno iza njih... Na svakom delu tvog lica zadržaću se čitavu večnost da bih kasnije kad ne budeš pored mene i kad zatvorim oči mogla tačno da te dočaram... Vrat... Ramena... Prelaziću rukama preko celog tvog tela... Blago... Polako... Nevino... Dečije... Ispitivaćemo i otkrivati jedno drugo... Ljubićemo se samo vrhovima usana... Daću ti svu nežnost ovog sveta... Daću ti sve što imam... Vreme će stajati... Postojaće samo nežnost... Bliskost... Toplina... Ispunjenost... Zatvoriću oči i tako zatvorenih očiju videću te isto onako jasno kao da te gledam... Samo vrhovima prstiju... I pričaćeš mi šta želiš... Šta voliš... Ko si...Gde si... Zašto si... Govorićeš rečima, pokretima, mirisima, slutnjama... Otkriću tada na tebi neki deo tvog tela koji će zauvek ostati moj... Bez obzira na sve, nosiću ga u sebi ... Možda će to biti tvoja brada, bok, možda deo leđa, možda deo butine... Ili šake, stopala... Ali taj deo će uvek biti samo moj, ma sa koliko žena budeš bio... Tebe više niko nikad neće imati... Ni ja ne želim da te imam... Ja hoću da ti se dam... I tada ćeš znati... šta je ljubav..."

Нема коментара:

Постави коментар